Šta je to afazija?

Afazija je neurogeni poremećaj komunikacije, odnosno, stečeni poremećaj govora i jezika koji je uzrokovan moždanom lezijom, a podrazumeva poremećaj u jednom ili više jezičkih modaliteta: spontanom govoru, razumevanju, čitanju, pisanju, imenovanju i ponavljanju.

Afazija se primarno odnosi na delimični ili potpuni gubitak govorno-jezičkih sposobnosti, a manifestuje se deficitima na lingvističkom, paralingvističkom i kognitivnom planu. Na lingvističkom planu afazija se ispoljava fonološkim, leksičkim, gramatičkim, sematičkim i pragmatskim deficitima, kako u procesu produkcije tako i razumevanja jezika (jezički izraz i jezički sadržaj). Na kognitivnom planu afazija se ispoljava deficitima pažnje, pamćenja, mišljenja i egzekutivnih funkcija. Afaziju prate i oštećenja prozodijskih obeležja govora (melodija, intonacija, pauza, ritam, tempo, glasnost), odnosno paralingvistički deficit.

Koji su glavni uzroci afazije?

Vaskularna oboljenja mozga predstavljaju vodeći uzrok afazija, tako da 80% odraslih bolesnika sa hroničnim oblikom afazije pripada ovoj grupi. Međutim, brojni su uzroci koji mogu dovesti do oštećenja centralnog nervnog sistema (CNS), te samim tim i do afazije:

  1. cerebrovaskularna oboljenja (tranzitorni ishemički atak, tromboza, embolija, hemoragija, hipertenzivna encefalopatija, arterioskleroza)
  2. traumatske povrede mozga (otvorene i zatvorene povrede glave)
  3. zapaljenska oboljenja CNS-a (encefalitis, meningitis, apsces mozga)
  4. intrakranijalni tumori
  5. progresivne bolesti CNS-a (demencije)
  6. intoksikacije
  7. metabolički poremećaji
  8. nutritivni poremećaji.

Opšti simptomi afazije

U afaziji se ispoljava čitav niz simptoma, od kojih  se neki ispoljavaju neposredno posle nastanka afazije, sa opravkom se oni smanjuju ili nestaju, a pojavljuju se neki novi.

  • anomija (nemogćnost imenovanja)
  • cirkumlokucija (zaobilazni govor, koga karakteriše preterana upotreba semantički “praznih reči” tipa: stvar,znači, nešto, to, ono itd.)
  • parafazija (upotreba neodgovarajućih reči u govoru)
  • agramatizam (gramatički neadekvatna formulacija i produkcija rečenica)
  • žargon (produkcija iskaza bez značenja)
  • verbalni stereotipi (nevoljna produkcija pojedinačnih reči ili fraza)
  • poremećaj spontanog govora ( manifestuju se potpunim odsustvom ili narušenom inicijacijom spontane govorne aktivnosti)
  • poremećaj auditivnog razumevanja (ovi poremećaji se kreću od skoro potpunog odsustva sposobnosti razumevanja kada pacijent ne reaguje ni na sopstveno ime, niti je u stanju da izvrši najjednostavniji verbalni nalog)
  • aleksija (poremećaj čitanja)
  • agrafija (poremećaj pisanja)
  • akalkulija (poremećaj računanja)
  • perseveracija (nevoljno ponavljanje jednog jezičkog izraza)
  • anozognozija (odsustvo uvida u sopstveni deficit)

Hajde da pročitamo nekoliko primera afazičnih simptoma!

Anomija: Osoba usled nemogućnosti da se seti reči “klupa”, izgovara “stoca, krupa”.

Cirkumlokucija: Usled nemogućnosti pronalaženja odgovarajuće reči, npr. “četkica”, osoba govori: “Znam to je ono za, baš što peremo zube.”

Parafazija: Osoba umesto reči “stolica” upotrebljava reč “ljuljaška”.

Agramatizam: Na pitanje “Šta je Jelena po zanimanju?” osoba odgovara: “On lekar.”

Perseveracija: U želji da imenuje “sat, kuća, makaze, pero” osoba izgovara “sat, kuća, makaze, kuća”.

 

Podela afazija

Bostonska klasifikacija afazija je danas najprihvaćenija i najčešće se koristi u praksi.

Obuhvata veliki broj različitih afazičkih sindroma u odnosu na mesto lezije i način ispoljavanja simptoma.

  1. Afazije sa poremećajem ponavljanja (globalna, Brokina, Vernikeova, konduktivna)
  2. Afazije sa očuvanom sposobnošću ponavljanja (transkortikalna mešovita, transkortikalna senzorna, transkortikalna motorna, anomička afazija)
  3. Afazije sa poremećajem jednog modaliteta govora (afemija, čista gluvoća za reči, aleksija bez agrafije, čista agrafija)
  4. Afazije sa poremećajem čitanja i pisanja (aleksija sa agrafijom)
  5. Ipsilateralna afazija
  6. Supkortikalne afazije

Često se susrećemo sa pojmovima fluentne i nefluentne afazije. Kako bismo bolje razumeli ove pojmove, osvrnućemo se na njihove glavne karakteristike. Fluentne afazije je termin koji se koristi za osobe sa afazijom koje imaju kvantitativno obilnu i laku verbalnu produkciju (više od 100 reči u minutu), dobru artikulaciju, odgovarajuću dužinu govornog iskaza (prosečno 5-8 reči u frazi), adakvatne prozodijske kvalitete, uz tendenciju izostavljanja semantički značajnih reči. Nefluentne afazije je termin koji se odnosi na osobe sa afazijom koje imaju otežanu i oštećenu produkciju jezika, znatno redukovanu količinu informacija u spontanom govoru, redukovanu dužinu fraze (1-4 reči), izmenjenu prozodiju i mali broj reči u minutu.

Kada se obratiti logopedu?

Ukoliko se posle moždanog udara, traumatske povrede mozga ili bilo kog drugog oštećenja CNS-a, jave smetnje u govoru, razumevanju, imenovanju, ponavljanju, čitanju ili pisanju, potražite savet i pomoć logopeda. Logoped je stručnjak koji se bavi dijagnostikom i terapijom poremećaja govora i jezika koji nastaju usled lezije CNS-a. Logoped će na osonovu procene organizovati individualni i prilagođeni pristup rada u cilju oporavka govorno-jezičkih sposobnosti.

U slučaju da u svojoj okolini čujete rečenice: “Doživeo je šlog pa ne priča.”, “Sve razume, ali ne može da govori.”, “Samo ponavlja neke reči, ništa ga ne razumemo.” setite se da je najverovatnije u pitanju afazija i uputite osobu logopedu. Uz pomoć logopeda i podrške porodice, mnoge osobe su uspele da povrate funkciju govora, poboljšaju sposobnost razumevanja govora, pisanja i čitanja. Afaziju ima samo jedan član porodice ali njene posledice utiču na celu porodicu. Uključivanjem osobe sa afazijom u tretman pozitivno utičemo na celokupno funkcionisanje porodice, omogućavajući ponovnu komunikaciju porodice sa članom koji ima afaziju. U težim slučajevima afazije pronalaze se alternativni putevi komunikacije koji omugaćavaju osobi sa afazijom da stupi u interakciju i komunikaciju sa okolinom, čime direktno poboljšavamo kvalitet života osobi.